premalenasobazaklavir

VI KOJI ULAZITE OVAMO NEMOJTE SVE POJESTI

09.02.2018.

MISTIKA

Očito je u zraku je. Osjeća se nadaleko. I kad sve prođe i dalje će se osjećati. Još jedan prilog beskonačnom gubljenju vremena. Izgleda čak idealno. Mogli bi nastaviti tim putem.

Čak ni krepavanje pri tim meditativnim iskušenjima se ne čini bolnim. Da je bolno boljelo bi. Ovako ostaje samo konstatacija i ništa više. Prethodno je rečeno mnogo toga a da glavne stvari nisu i dotaknute. Zaboravljena je i zadaća i naravno da su uslijedili prijekori.

Ako su to testiranja onda dalje zaista ne treba nastavljati. Što se dublje uvaljujemo u te klance i uvale to je i osjećaj obamrlosti osrednji. Nikako da padne na one dubine kojima očito pripada. Samo uz napomenu da nije prvi put da se ovako ponaša. I to iz svog nepovoljnog položaja. Bolje bi bilo prvo zauzeti položaj i tek onda poduzimati krupnije korake.

Zaboraviše neke stvari. U stvari ostale su. Jesu li stvarno i zaboravljene ne možemo činjenično utvrditi. Kojom oblasti se bave, to nije sasvim jasno. Kao što uostalom mnogo šta nije jasno od politike do najsitnijih društvenih uplitanja u savremene tokove i procese. Za kaznu, možemo navesti podosta njihovih pogrešnih koraka koje smo čuvali upravo za ove i ovakve trenutke. Kad im se jedno i odjednom sve obruši na glavu imat će kada razmišljati.

Sve u svemu, nije samo jedna dimenzija ujedno i predimenzionirana. Čak bi se moglo reći da je premalo insistirano na njoj. Tu je važnije nešto drugo. Važnije je porobljavanje iz drugih svjetova o čemu već svjedočimo kao savremenici a ne samo kao neposredni proizvođači i teret svemu što bi se željelo vinuti u visine i daleke svjetove.

02.02.2018.

MINIJATURA

Tek da to bude riješeno pa će onda nešto drugo biti nastavljeno. Mada, pravo govoreći, ni ne mora iako je poželjno sve to odraditi prije kišne sezone. Samo da znamo šta je gdje i gdje je ko.

Nije, naravno, popularno misliti o tome ali ko im je kriv. Već su o tome mnogi rekli svoju posljednju riječ pa opet se nejasnoća provlači i stvara neke svoje nama nepoznate momente.

Sve se utapalo u daljnjim pojednostavljenjima. Nasuprot tome, djelovala je simbolička hierarhija i moglo bi se reći da je upravo tu nastao nesrazmjeran sukob interesa kakvog smo imali priliku vidjeti na djelu i riječi. Samo da se ne zaborave ni one propuštene prilike ipak vezane nešto slabijim materijalom.

Evidentirani svjedoci sigurno su pružili uvjerljive razloge i ništa ih nije sprječavalo u tome. Ako je i bilo pojedinačnih ispada, ne možemo ih nazvati nikakvim pa ni njihovim pravim imenima.

U tim je prikazima sam sadržaj a on, kao što smo vidjeli, ne odstupa previše od forme i dizajna. Uz svu smetenost i dezorijentiranost, ostalo je i još par nesumnjivih doprinosa koje za sada nije moguće objektivno razmotriti. Možemo samo okvirno preporučiti početni udarac koji krasi svaku zakočenu povijesnu epohu. Da žalost bude veća, nemamo pri ruci važeću dokumentaciju od prije poplave i potopa. Zato i insistiramo na nešto manjim i pojednostavljenim sklopovima.

Kroz sva ta napeta iščekivanja nije bilo lako nadoći na one tek kasnije popularne stvari. Nije samo riječ o nedopuštenim predradnjama nego daleko više o odumirućoj samostalnosti kakvu odavno ne pamtimo.

Sam proces u slabijoj verziji izgleda ponešto slučajan. I ni to nije slučajno jer su i temelji poljuljani pa zatim izvješeni bez uplitanja sa strane. Ovo ne važi samo u skraćenim postupcima već i u slučajevima nesamjerljive okamenjenosti dostupne u raznim količinama. Tu zaključnu dimenziju bi budući istraživači svakako morali uzeti u obzir.